Da, čuda se dešavaju i da, anđeli zemljom hodaju, a jedan se zove Antonela
Odakle početi i kako zapravo ispričati što se sve još uvijek može doživjeti u ovom surovom svijetu…
U petak 27.05. sam bila vjenčana kuma svojoj predivnoj prijateljici. Vjenčanica iz snova za njen najljepši dan u životu. Haljina bajkovita, onakva o kakvoj je oduvijek sanjala. Ja presretna jer vidim koliko osoba koju obožavam uživa u njoj i osjeća se kao iz bajke.
Tu sve počinje.
Dan kreće savršeno, da bolje ne može, slavimo ljubav i poštovanje dvoje ljudi. Svi svjedočimo njihovoj ljubavi. Vjenčanica koja izvlači ono najljepše iz mladenke jer se ona osjeća kao najljepša djevojka na svijetu, žena, supruga.
Da bismo izbjegli kolonu, jer kumovi i mladenci dolaze pred vjenčanu salu zadnji, stanemo na parkiralištu ispred JYSK-a u Sesvetama. Izlazimo iz auta, fotograf nas sve slika, zabavljamo se, slavimo ljubav.
Tada dolazi čarolija za koju nisam mislila da postoji. Ako niste vjerovali u anđele čuvare koji hodaju zemljom, nadam se da ćete sad početi vjerovati. Pišem ovo, vrtim film u glavi i dalje ne mogu vjerovati što se dogodilo. Oči pune suza od sreće.
Vjenčanica puca, cijela se raspara po cifu. Mladenka osjeća da joj haljina bježi, vidim što se dogodilo, odjednom, bez ikakvog razloga. Ja paničarim jer šta sad ja kao kuma mogu napravit. Na običnom parkiralištu, a na najposebnijem mjestu. Trčimo u JYSK po pomoć, dobivam klamericu i s njome moram nešto napravit, spojiti haljinu. Kum odlazi naći iglu i konac da probamo zašiti haljinu. Odjednom s njim dolaze dvije predivne žene. Majka i kćer. Te dvije posebne osobe dolaze do nas, potpuni stranci. Žene koje nam je samo dragi Bog poslao. Pokušavaju popravit vjenčanicu, jer hej ona slavi ljubav.
Vjenčanici nema pomoći.
U jednom trenu kćer govori kako će nam donijeti vjenčanicu, posuditi od prijateljice i donijeti u vjenčanu salu.
Antonela Zeko , TI JEDNA DIVNA ŽENO, ne mogu ti se zahvaliti što si mi vratila vjeru u dobre ljude, u hodajući anđele. Ova žena treba bit zapamćena, svi trebaju čuti da si posebna, predivna.
Odlazimo u hotel Zovko jer nas tamo čekaju svatovi, čekamo da nas djevojka koju prvi put vidimo u životu donese drugu vjenčanicu. Nemamo kontakt, nemamo nikakvu sigurnost da će vjenčanica stići. Imamo samo nadu i vjeru.
Voditeljica sale, Maja kojoj ne znam prezime, pokušava nama pomoći, ali ne zna kako. Ispričamo joj priču i kažemo da čekamo Antonelu da nam donese novu vjenčanicu. Maja sluša i ne vjeruje da će nam djevojka koju smo slučajno srele i koju ne znamo pomoći.
Sklepali smo haljinu s koncem za prvi ples. Bilo je samo da haljina izdrži prvi ples, a onda se i dalje nadamo da će Antonela doći sa obećanom vjenčanicom. Mladenci otplešu prvi ples, sjednemo za mladenački stol, hoću uzeti prvi zalogaj predjela, a onda dolazi zaposlenica hotela i govori kako djevojka sa vjenčanicom čeka na recepciji i treba kumu. Odmah se dižem i ne mogu vjerovati da ljudi i dalje imaju ono nešto u sebi. Želju pomoći potpunom neznancu u nevolji. Dati priliku da mladenka najviše uživa u svom danu.
Antonela ne želi ništa zauzvrat, samo ono istinsko zadovoljstvo da je nekome pomogla. Učinila nekoga sretnim. Ono najčišće s čim se rodimo, jer kad smo djeca, iskreni smo, dobronamjerni, ali nas život učini grubima i sirovina, bezosjećajnima.
Draga moja Antonela, djevojko ne znam kako da ti se zahvalim. Anđeo koju nam je Bog poslao. Hvala ti od srca. Ne jer si donijela vjenčanicu koja je mladenki pristala kao salivena, nego što si me uvjerila da se čuda događaju, da dobri ljudi postoje, da ljudi vole i voljeni su. Hvala ti još jednom za sve.
Vjerujte u dobro u ljudima. Dobro se dobrima uvijek vraća. Vjerujte u ljubav!
Leptirići na haljini koju si nam donijela nikada neću zaboraviti, hvala ti leptirice naša, hvala tvojoj divnoj prijateljici koja je nesebično posudila haljinu mojoj mladenki. Spasiteljica naše.
Moja kuma Iva Krpan je “Vaša mlada”, a vi ste naše čudo.
Ako postoji ljubav na prvi pogled, onda sam se zaljubila. Srce ko kuća, voli te Ivina kuma.
Naslovna fotografija: SMS Photography/The Knot
Ostavi komentar